Barka

Dostupnost proizvoda: Da  /  

Trivun Kalaba
Izdavač: Književna omladina Srbije
ISBN 978-86-7343-363-9
Povez: Bros
Pismo: ćirilica
Br.strana: 130
Godina: 2018.


400,00 Дин.

Intimistička i refleksivna lirika zbirke poezije „Barka“ Trivuna Kalabe, plijeni bogatstvom poetskih slika, koje su, gotovo uvijek, iskazane jednostavnim lirskim srokom, ali filozofski duboke i odraz su uzvišenog oštroumlja. To je poezija koja poziva na dijalog, najčešće voljene osobe, roditelja, putnika-namjernika, druga, poznanika. Rijetki su oni pjesnici koji uspjevaju pjevati u sinhronom vremenu na taj način. Već od prvog stiha, naš poeta upliće svoje rime u raskošnu pjevaniju. Dinamičan je i glagoljiv jezik njegove poezije, sa obiljem glagola aktivnih stanja. Autoreferencija se ogleda u sagledavanju sopstvene pozicije u odnosu na zavičajno, blisko, udaljeno, čežnjivo. Nerijetko sa određenom dozom ironije.

Tematsko-motivska linija ove stihozbirke kreće se širokim lukom motiva, koji crpe svoje arhetipove iz predloška narodne poezije i imanentnog lirskog nasljeđa srpskih romantičara, prvenstveno Zmaja. Polazišna tačka je barka, trošan čun svojevrsnog hodočašća, nad kojim Kalaba lamentira i sjeća se dana plovidbenih. U prvi mah, prizvaćemo u sjećanje putovanja Svetog Save i inih drugih, do račanskih monaha i Ljube Nenadovića. Doživljaj mora i morskog u srpskoj književnosti najživlji je kod Dučića, a primorskog kod Matavulja. Kalabino mediteranstvo ima antičke korijene, ali moderna leksika otkriva postmodernistički postupak, iako je većinom riječ o rimovanoj poeziji. On će motiv barke udvojiti i u pjesmi „Lađa lađana“ koja će se iz obličja lađe preobraziti u voljenu ženu. Kad se Odisej vrati domu u kojem o njemu snuje njegova Penelopa. Iako do tog konačnog mira vodi kroz bure i oluje.

Mjesta događanja ovih pjesama nalazimo u vrletnim planinskim ljepotama Bosanske Krajine, a takođe i u vojvođanskim ravnicama. U posebnom ciklusu duhovnu i rodoljubivu vertikalu upotpuniće temama iz bogate srpske istorije u jednom njegoševskom ozračju. Promiču slavna imena, stari gradovi, bitke srpskih ustanika i slobodara.

Nemali dio ovih pjesama sadrži deihtičku notu, kojima se upućuje na djetinjstvo, na odrastanje, u kojem ljubav ima spasonosnu ulogu, tako blisku onoj iz Ćopićevih proznih knjiga i poezije Mike Antića. Stoga, ne čudi česta upotreba deminutiva i hipokoristika, na leksikološkom planu. Kalabina poezija je duboko lična, proživljena i pjesnik uvijek stoji stameno iza svojih stihova, koji su najčešće kraćeg metra, ali to nije i pravilo za cjelokupan rukopis.

Knjiga je podijeljena na pet ciklusa, koje najčešće otvaraju citati pisaca, bliskih našem poeti. Svaki ciklus je tematski odijeljen jedan od drugog.  Počinje pjesmom o vuku i srni koji potiče iz staroslovenskih mitova, docnije obrađen i kod Andrića. Već se u toj prvoj pjesmi ocrtavaju jasna poetička načela Trivunova, snažna, neusiljena metaforika, začuđenost, i uvijek neki njemu svojevrsni obrat, koji iz razočarenja i sjete vodi u radost, ili obrnuto. Raduje i to što je riječ o pjesniku koji već ima svoj izgrađeni stil pjesnički bez ikakvog dodvora bilo kome. A knjiga kad je dobra, kao ova, ona se sama preporuči i prije negoli dobije gutembergovsku plaštanicu.

Radomir D. Mitrić

Trivun Kalaba, Šipovo, RS, BIH

,,Ne tako davne, ali ne baš i skore 1988. godine, dva sata iz ponoći, pomračinu ovog svijeta je ugledala moja malenkost - Trivun Kalaba. Rođen sam kao treće dijete od oca Ljupka i majke Mire.
Vođen idejom da studiram srpsku književnost, a ne matematiku, i da ocjene nisu bitne, diplomirao sam u junu 2012. godine u Novom Sadu.
Živim i stvaram u Šipovu, RS; BIH.
Zbirka poezije ,,Barka'' moja je prva objavljena knjiga.''

TOP